Polarna svjetlost: može li se vidjeti iz Hrvatske?

Polarnu svjetlost većina ljudi povezuje s Norveškom, Islandom ili Finskom, ali u najjačim geomagnetskim olujama vidi se i iz Hrvatske. U svibnju 2024. tisuće ljudi od Istre do Slavonije fotografirale su ružičasto i crveno nebo nad sjevernim obzorom, a sličan prizor ponovio se u listopadu iste godine. U ovom članku saznajte koliko je to rijetko, kako znati kada se isplati izaći i kako polarnu svjetlost uhvatiti mobitelom.

Kako nastaje polarna svjetlost?

Sunce neprestano izbacuje struju nabijenih čestica, Sunčev vjetar. Zemljino magnetsko polje većinu tih čestica skreće, ali dio ih uz silnice polja klizi prema polovima i ulijeće u gornju atmosferu. Ondje se sudaraju s atomima kisika i molekulama dušika i predaju im energiju, a oni je otpuštaju kao svjetlost. Zato se polarna svjetlost obično vidi u prstenu oko magnetskih polova, iznad Skandinavije, Islanda, Kanade i Aljaske. Kako magnetsko polje nastaje i kako nas štiti, pročitajte u članku Magnetsko polje Zemlje na Znanost.hr.

Kada Sunce izbaci velik oblak magnetizirane plazme, takozvani koronalni izbačaj mase, i on pogodi Zemlju, magnetsko polje se uzburka. To je geomagnetska oluja. Što je oluja jača, prsten polarne svjetlosti širi se dalje prema ekvatoru, a u najjačim olujama doseže i srednju Europu i Sredozemlje.

Boja ovisi o visini i plinu. Kisik na visini od 100 do 200 km svijetli zeleno, a iznad 200 km crveno. Dušik daje ljubičaste i plavkaste tonove na donjem rubu. Iz Hrvatske polarnu svjetlost gledamo izdaleka, pa vidimo samo njezin najviši dio, koji se diže iznad našeg sjevernog obzora. Zato je kod nas gotovo uvijek crvena ili ružičasta, a zelena se pojavi samo u izuzetnim olujama, nisko nad obzorom. Više o samoj pojavi pročitajte u članku Polarna svjetlost na Znanost.hr.

Koliko je često vidljiva iz Hrvatske?

Rijetko, ali ne toliko rijetko koliko se misli. Jačina geomagnetske oluje izražava se indeksom Kp, od 0 do 9, ili ljestvicom G, od G1 do G5. Za Hrvatsku su obično potrebni Kp 8 ili 9 (oluje G4 i G5). Takve oluje najčešće su u godinama oko maksimuma Sunčevog ciklusa, koji se ponavlja svakih otprilike 11 godina.

Posljednjih godina polarnu svjetlost iz Hrvatske vidjeli su i snimili mnogi:

• 10./11. svibnja 2024. Najjača geomagnetska oluja od 2003., razine G5. Crveno i ružičasto nebo vidjelo se golim okom u cijeloj Hrvatskoj, mjestimice i visoko iznad sjevernog obzora.
• 10./11. listopada 2024. Oluja razine G4, ponovno vidljiva u cijeloj zemlji, osobito na fotografijama.

I ranije su velike oluje donosile polarnu svjetlost diljem Europe, pa i u naše krajeve: u listopadu 2003., u ožujku 1989. i u siječnju 1938. Najveća zabilježena oluja, Carringtonov događaj iz rujna 1859., donijela je polarnu svjetlost čak do Kariba.

Sunčev ciklus prošao je maksimum krajem 2024. i u 2025., ali jake oluje događaju se i godinama nakon maksimuma, pa prilika i dalje ima.

Kako znati kada izaći?

Polarnu svjetlost ne možete predvidjeti danima unaprijed, ali možete znati kada je moguća:

1. Pratite upozorenja. Koronalni izbačaj mase do Zemlje putuje jedan do tri dana, pa prognoze svemirskog vremena, primjerice američkog NOAA Space Weather Prediction Centera ili stranice SpaceWeatherLive, unaprijed najavljuju moguće jake oluje. Najava oluje G4 ili G5 znak je da se isplati biti spreman.
2. Pratite trenutne podatke. Kada oluja počne, indeks Kp i jakost i smjer magnetskog polja Sunčevog vjetra (vrijednost Bz, što negativnija to bolje) objavljuju se gotovo u stvarnom vremenu. Kp 8 ili više i snažno negativan Bz znače da je vrijeme za izlazak.
3. Pratite druge promatrače. Kad polarnu svjetlost počnu snimati u Njemačkoj, Austriji ili Mađarskoj, velika je vjerojatnost da će je uskoro biti i kod nas.

Kako i gdje gledati

• Okrenite se prema sjeveru. Polarna svjetlost kod nas se najčešće diže nad sjevernim obzorom, a u najjačim olujama može se raširiti i preko pola neba.
• Pobjegnite od rasvjete. Sjeverni obzor ne smije biti zaklonjen gradom. Dobra su mjesta Lika, Gorski kotar, Velebit, Žumberak, unutrašnjost Istre, Papuk ili slavonska polja daleko od naselja. Na obali gledajte s mjesta koja imaju otvoren pogled prema sjeveru, a ne samo prema moru. Što je svjetlosno onečišćenje manje, to bolje.
• Pazite na Mjesec. Pun Mjesec osvijetli nebo i sakrije slabiju polarnu svjetlost. Je li Mjesec večeras na nebu, provjerite u pregledu Što je večeras na nebu.
• Budite strpljivi. Polarna svjetlost dolazi u valovima. Nekoliko minuta nebo može buknuti, a onda pola sata gotovo ništa.

Kako fotografirati polarnu svjetlost

Ljudsko oko u mraku slabo razlikuje boje, pa slaba polarna svjetlost golim okom izgleda kao sivkast ili bjelkast sjaj, sličan oblaku. Senzor fotoaparata skuplja svjetlost više sekundi i otkriva boje koje oko ne vidi. Zato su mnogi u svibnju 2024. tek na zaslonu mobitela shvatili što gledaju.

• Mobitel: uključite noćni način, oslonite mobitel na nešto čvrsto ili stativ i snimite sjeverni dio neba.
• Fotoaparat: širokokutni objektiv, stativ, oštrina na beskonačno, otvor blende što veći, ISO od 800 do 3200 i ekspozicija od 2 do 10 sekundi. Kraća ekspozicija bolje pokazuje „zrake” i strukturu.
• U kadar uključite krajolik, crkvu ili more, jer fotografija s poznatim prizorom pokazuje da je snimljena u Hrvatskoj, a ne na Islandu.

Česta pitanja

Je li polarna svjetlost opasna?

Za ljude na tlu nije. Jake geomagnetske oluje mogu ometati satelite, GPS, radioveze i, u ekstremnim slučajevima, elektroenergetsku mrežu, ali atmosfera i magnetsko polje štite nas od zračenja.

Postoji li polarna svjetlost i na drugim planetima?

Postoji. Svemirski teleskopi snimili su polarnu svjetlost na Jupiteru, Saturnu, Uranu i Neptunu, a slabu i na Marsu, koji nema globalno magnetsko polje.

Gdje je najbliže mjesto za sigurno gledanje polarne svjetlosti?

Za gotovo sigurno gledanje treba otputovati na sjever, iznad 65° sjeverne širine: u sjevernu Norvešku, Švedsku i Finsku ili na Island, najbolje između rujna i ožujka, kada su noći duge i tamne.

Izvori: NOAA Space Weather Prediction Center, NASA Science (Aurora), ESA Space Weather.